Kulturno povijesni spomenici

Stara gradska cjelina Omišlja s Crkvom Uznesenja Marijina

Od važnih građevina u Omišlju ističu se: župna Crkva Uznesenja Marijina (Stomorina), zvonik, gradska loža, kapela Sv. Antuna (XVI. st.), gotička kapela Sv. Jelene (1458. god.), ruševine kneževa dvora (XIV.-XV. st.) i kuća s gotičkim arhitektonskim detaljima (XV. st.) u ulici Panćirov.

Osobitu spomeničku vrijednost ima župna Crkva Uznesenja Marijina Njezini su nam počeci nepoznati, a pretpostavlja se da sežu u XII. stoljeće. Građena je kao trobrodna romanička bazilika, a tijekom vremena je pregrađivana i nadograđivana. U XVI. st. dograđena je kupola i kvadratični kor, a u XV. i XVI. stoljeću prigrađeno joj je niz kapela. Crkva je u XVI. stoljeću imala čak 18 oltara. Na pročelju crkve je prozorska rozeta s glagoljskim natpisom, djelo meštra Sinoge, ugrađena 1405. godine. U luneti portala reupotrebljen je pleterni reljef s prikazom križa i palmi u predromaničkoj maniri. Uz to, u crkvu je ugrađeno još dvadesetak kamenih ulomaka s motivima pleterne ornamentike pa je velika vjerojatnost da je na istom mjestu postojala crkva ranog srednjeg vijeka. U crkvi se nalazi romanički, renesansni i barokni namještaj, a posebnu vrijednost predstavljaju oltarna pala na oltaru Srca Isusova i drveni triptih Jacobella del Fiore iz XV. stoljeća. Kako je nekad groblje bilo uz župnu crkvu, prostor uz crkvu se još i danas zove Smitir.

Fulfinum

Arheološki radovi na forumu u uvali Sepen, u podnožju Omišlja, pokazali su da je u prvom stoljeću poslije Krista nastao je novoplanirani, rimski grad Municipium Flavium Fulfinum. Podlogu sudjelovanju grada u životu klasične antike omogućila je maritimno pogodna uvala za izgradnju dobro zaštićene luke i plodno polje s obiljem vode. Grad je posjedovao sve osnovne pretpostavke takvog načina života; forum s kapitolijem i gradskom bazilikom, lučke instalacije s trgovačkim kvartom uz more, terme, prigradske komunikacije s grobljima i dvije faze vodovoda. Projektiran u oficiju careva Flavijevaca napučen je njihovim veteranima i umjetno nakalemljen u životnom prostoru domaće liburnske zajednice Fertinates (Omišalj).

Ranokršćanska bazilika na Mirinama

Sredinom V. stoljeća na zapadnom rubu Fulfinuma gradi se impozantna crkvena građevina jednostavnog tlocrta u obliku križa. U izvornoj fazi gradnje posjedovala je predvorje - narteks, trijem na južnoj strani te dvije manje, svetištu pobočne prostorije pastoforije, koje su u tadašnjem sakralnom graditeljstvu imale ulogu današnjih sakristija. Samo svetište jednostavnoga je oblika: začelje je ravno, a u njega je upisana slobodnostojeća klupa za svećenstvo. Pred klupom stoji bema, isturena u sjecište krakova transepta, tj. dio svetišta zatvoren oltarnom pregradom, koji u svom središtu čuva oltarni grob u obliku križa.

U prostoru predvorja pronađen je sarkofag položen na šupljinu nastalu klesanjem žive stijene. Njegova posebnost je u tome što se nalazi in situ, na izvornoj poziciji, s pripadajućim poklopcem koji nije otvaran. Uz sarkofag je naknadno smješten još jedan privilegirani grob s dva pokojnika, datiran u razdoblje između VII. i VIII. stoljeća. Vjerojatno je u isto vrijeme južnom trijemu nadozidan atrij i ostali dijelovi samostanskog kompleksa. Uokolo bazilike prostiru se ostaci drugih povlaštenih grobnica.

Tijekom stoljeća tu će se razviti dobro organizirana redovnička zajednica koja će preuzeti učenje svetog Benedikta, kako nam govore kasniji izvori, koji spominju opatiju Svetog Nikole podno Omišlja kao središte glagoljaštva. Crkva je sačuvana gotovo do krovišta, od 1995. godine temeljito istraživana i konzervatorski zaštićena. Naziv Mirine, odnosno Mirini kako crkvu nazivaju Omišljani, potječe od kroatizirane uvećanice latinske imenice murus (zid) u značenju zidine, razvaline, ruševine. U istome funkcionalnom značenju naziv (mirine, mire, mirišće, mere) je rasprostranjen na širem pojasu istočnojadranskoga antičkoga areala.

Kurilovo

Ranoantičko groblje na Kurilovu u povijesnom i prostornom smislu pripadalo je antičkom rimskom gradu Fulfinumu. Radi se o žarnoj, paljevinskoj nekropoli s ostacima pokojnika i izvanredno bogatih priloga u urnama. To su nalazi vrhunske staklarske, keramičke i metalne produkcije ranog carstva (I i II st.) djelomice sakupljeni u zbirci Bolf.

Lokalitet se nalazi u okviru naftnog terminala JANAF-a. S obzirom na to da je nekropola u neposrednoj blizini mora, već je dugo izložena eroziji terena i propadanju. Na prostoru nekropole nalaze se i devastirani ostaci desakralizirane crkve Sv. Ćirila (XIII. st.) po kojoj je lokalitet i dobio ime.

Mohorov

Mohorov je lokalitet nedaleko od uvale Blatna, čije ime potječe od imena ranokršćanskog sveca Hermagore čije se štovanje iz Akvileje (sjeverna Italija) počelo širiti na prostore Istre i Kvarnera tijekom 5. i 6. stoljeća. Tako se prije arheoloških iskopavanja pretpostavljalo da je građevina, koja danas stoji sačuvana na tom lokalitetu, bila crkvena, možda čak i posvećena tom svecu. No, istraživanja provedena u razdoblju od 2004. do 2006. godine pokazala su da se radi o građevini naseobinskog tipa (stan), u kojoj je vjerojatno obitavala jedna ili više obitelji.

Arheološki sitni nalazi dokazuju njenu dataciju i funkciju. U prvom redu tu je zlatan novčić cara Teodozija II. (prva polovina V.st.) kovan u carskim kovnicama Konstantinopola, koji daje okvirnu dataciju početaka korištenja tog lokaliteta - poslije sredine 5. stoljeća. Tu su i fragmenti keramike i amfora, čija se proizvodnja datira u razdoblje od 5. do 7. stoljeća. Lokalitet je zasigurno napušten prije kraja 8. stoljeća kada je netko na tom mjestu, pokraj zapadnih vrata, napravio malo ognjište kako bi pojeo jedan obrok sačinjen od volaka (morskih pužića). Datacijskom metodom C14 ustanovljena je starost tog nalaza upravo za razdoblje potkraj 8. stoljeća.

Na tom su mjestu pronađeni i komadi troske (otpadaka od metalurške aktivnosti) te utežić za ribarsku mrežu. Na temelju toga možemo zaključiti da su stanovnici Mohorova, povremeni ili stalni, na tom mjestu izrađivali metalne predmete, lovili ribu, a možda i obrađivali zemlju.

Voz

Uvala Voz se nalazi na sjeveroistočnom dijelu otoka Krka, u uvali dobro zaštićenoj od bure i juga. Spomenuti položaj, kao i neposredna blizina rta Lanterna (Vošćica) na kojem se Krk najviše približava kopnu a Tihi kanal ima širinu od svega 500 metara, učinili su je povijesnom.

U antičko doba tu je bila smještena mala ali sigurna trgovačka lučica, možda i carinska postaja, a provedena arheološka istraživanja dokazuju i postojanje vojnog logora. Govore nam o tome pronađeni nalazili; grobovi s ranorimskim prilozima, ostaci utvrde, željezni vrh koplja, dio rimskog puta koji je vodio od Voza prema rtu Lanterna i drugo. Prateći tragove povijesti, sve smo sigurniji da se upravo tu 49. godine prije Krista odigrala čuvena bitka između Cezara i Pompea.

I kasnija burna vremena uvijek iznova aktualiziraju tu strateški važnu poziciju. Tako u srednjem vijeku Ivan Frankopan VII. gradi omišaljski Kešte ali i utvrdu na Vošćici, istom mjestu gdje i danas stoje ostaci, kasnije mletačke utvrde Maltempo.

U 18. stoljeću iz Venecije u Omišalj doseljavaju braća Baffo, od kojih jedan (Niccolo) kupuje zemljište na Vozu, stvara obitelj i gradi obiteljsku kuću u toj prelijepoj uvali.

Otok Sv. Marko

Unatoč svojoj veličini (dugačak je 1.5 kilometar, a širok manje od jednog kilometra), otok Sv. Marko ima važno strateško i povijesno značenje. Sredinom 6. stoljeća nad kvarnerskim je priobaljem uspostavljena čvrsta vlast bizantskoga cara Justinijana. Justinijan ima snažnu flotu, a nesigurne rute unutar naših brojnih otoka i uvala osigurava izgradnjom velikog broja nadzornih postaja, promatračnica, kula i većih utvrda. Krčkih knezovi Frankopani utvrdu daju na korištenje benediktincima opatije Sv. Nikole u Sepnu.

Fortičina

Fortičina je naziv za ostatke utvrde podignute podno Omišlja, uz put koji vodi do uvale Sepen. Smještena je na uzvisini iznad izvora Buč iz kojeg su se Omišljani od pamtivijeka snabdijevali vodom. Taj je izvor vjerojatno i ishodište vodovoda antičkog Fulfinuma.

Svi dosadašnji rezultati istraživanja svjedoče o višefaznom boravku čovjeka na ovom malom , ali strateški važnom komadiću tla. Utvrda je građena i dograđivana od sutona antike do posljednje faze u XII. ili XIII. stoljeću, nakon čega nema tragova korištenja. Nalazi keramike govore o kratkotrajnom zaposjedanju brežuljka u ranom srednjem vijeku (VIII ili IX st.) od male starohrvatske skupine koja gradi privremeno boravište od kamenih škrila, izlomljenih dijelova zidina i podnih obloga iz obližnje antičke vodospreme.

Uz utvrdu Rovoznik (Gradec) nedaleko od Vrbnika, Fortičina je drugi primjer utvrde na otoku Krku utemeljene na tragovima kasnoantičke ranosrednjovjekovne osmatračnice koja nam pruža informacije o kaštelima krčkih knezova nastalim na izmaku XII. i tijekom XIII. stoljeća.

Poje

Potencijal lokaliteta Poje mogao se naslutiti već odavno prema slučajnim nalazima pronađenima prilikom raznih radova u području neposrednog okoliša župne Crkve Marijina Porođenja u Njivicama. Radilo se o grobovima u cigli i napose fragmentu pluteja s pleternom ornamentikom (IX.st.) koji se danas čuva kao relikvija na oltaru župne crkve. Arheološka istraživanja započela su tek 2006. godine i potvrdila su da se radi o bogatom arheološkom lokalitetu. Na tom se mjestu nalazila antička villa rustica (II.-III.st.), unutar čijeg je prostora izgrađena crkva iz ranokršćanskog, a najkasnije ranosrednjovjekovnog razdoblja - sudeći prema fragmentu pluteja. Tu, za sada radnu hipotezu, trebaju tek potvrditi buduća arheološka istraživanja.

Posljednje objave iz kategorije
Dobrodošli u Omišalj i Njivice.jpg

Dobrodošli u Omišalj i Njivice

Omišalj kroz povijest.jpg

Omišalj kroz povijest

Njivice kroz povijest.jpg

Njivice kroz povijest

Kulturno povijesni spomenici.jpg

Kulturno povijesni spomenici